Kada se umor ne smanjuje unatoč odmoru i promjenama načina života, važno je potražiti savjet liječnika. Prvi korak u dijagnostici je razgovor o simptomima, trajanju umora i životnim navikama.
Liječnik će vjerojatno predložiti osnovne laboratorijske pretrage kako bi se isključili mogući fizički uzroci poput anemije, dijabetesa, problema sa štitnjačom ili infekcija. Po potrebi, provodi se i dodatna dijagnostika (npr. razine hormona, vitamini, EEG ili EKG).
Važno je imati na umu da ne postoji jedan test za “kronični umor”. Umjesto toga, dijagnoza se temelji na isključivanju drugih stanja i prepoznavanju ponavljajućih simptoma.
Ne odgađajte posjet liječniku – kronični umor je stvaran problem i zaslužuje stručni pristup.
